Istočna Makedonija i Trakija – zagrljaj pun Grčke

destinacije

Istočna Makedonija i Trakija je region u severoistočnoj Grčkoj gde ćete biti zadivljeni prelepom prirodom i plažama, drevnim grčkim gradovima, srednjovekovnim manastirima i najukusnijom kuhinjom Mediterana.

Ali pored očaravajućih prirodnih lepota i gradova bićete zavedeni atmosferom, koja je jedinstvena u Grčkoj – mešavina istoka i zapada sa svim ukusima balkanskog poluostrva i sa najljubaznijim ljudima koje možete upoznati. Od Kavale do Aleksandrupolisa ima na desetine mesta koja morate da otkrijete. Delta reke Marice, odnosno reke Evros kako je zovu u Grčkoj, preko kontinentalnih bisera Drame, Ksantija i Komotinija pa sve do antičkog Filipija i ostrva Tasos i Samotraki, ovaj deo Grčke nudi bezbroj neverovatnih destinacija kako za letnji odmor tako i za posete tokom cele godine.

Ako ste zainteresovani za jedinstven spoj prirode i kulturnog turizma, jedno od najzanimljivijih arhitektonskih čuda severne Grčke je Manastir Svetog Nikole, na plutajućim ostrvima povezanim drvenim mostovima. Crkva Svetog Nikole je metohija manastira Vatoped. Nalazi se na ostrvu u sred lagune Vistonidas u blizini ribarskog sela Porto Lagos. Velika verska i istorijska vrednost, bogato manastirsko nasleđe i prirodna lepota koja ga okružuje u biotopu jezera Vistonida čine ga privlačnim brojnim hodočasnicima. Crkve Svetog Nikole i Panagije Pantanasa podignute su na istaknutom položaju i panoramski povezane sa državnim putem Ksanti – Komotini slikovitim drvenim mostom.

Ako ste ljubitelj antičke istorije, Istočna Makedonija i Trakija biće raj za vas, jer ovde možete pronaći jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta u Grčkoj – antički grad Filipi. Nalazi se 15 km od Kavale u Krinidesu, koji je osnovao otac Aleksandra Velikog. Uključuje antičko pozorište, Forum, palestru, ostrva sa privatnim kućama i ranohrišćanske crkve. Osnovali su ga tasijski doseljenici 360. godine pre nove ere. Vrlo brzo, 356. godine pre nove ere, Tasijanci su, kako bi se suočili sa lokalnim tračkim plemenima, potražili pomoć Filipa drugog, oca Aleksandra Velikog. Filip je prepoznao dobru lokaciju za grad i dao mu ime.

Istočna Makedonija i Trakija je mesto gde se istok susreće sa zapadom i nema boljeg mesta da se oseti ova eksplozija boja, ukusa i mirisa od grada Ksantija. Ksanti, grad koji se nalazi u okrilju Rodopa, prvi je na drumskom i železničkom putu koji povezuje Solun sa Evrosom i Konstantinopoljom. Glavni grad prefekture, sa drevnim poreklom i savremenim prisustvom. Savremeni grad liči na užurbanu košnicu dvadeset četiri sata dnevno. Njegovi kongresni centri predstavljaju stub privlačnosti za grčke i strane državljane. Ulice i trgovi su puni pokreta i postoji mnogo izbora za sve posetioce. Ksanti je grad studenata, mladih ljudi, dobrih restorana i poslastičarnica ali i mesto jedinstvenog muzeja na svetu – u pitanju je muzej senki gde posetioci mogu da upoznaju čaroban svet skulptura i senki koje prave uz objašnjenje umetnika koji je i autor izložbe.

За љубитеље природе, посебно за орнитологе и све љубитеље птица, најисточнији део Тракије има посебно место за вас, на делти реке Еврос, односно реке Марице. Ту живи половина свих врста птица у Европи. Делта Евроса је један од најважнијих екосистема у Европи и призната је као међународна мочвара. То је заштићено подручје у којем живе или хибернирају многе ретке или угрожене врсте. Делта, са укупном површином од 111.937 квадратних километара, настала је од седиментације и интеракције слатке воде која тече из Евроса са морским струјама.

У двоструком ушћу реке Марице у Тракијском мору формирају се мала острвца (Асане, Асанас Ксера, чамци Ксиради), дине, лагуне (Драна, Лаки, Монолимни, Палоукиа), слатководна језера (Нимфе, Цекури, Скепи, Спитиа, Гунаика), мочваре и мочваре слане воде. Повољан географски положај Делте у односу на осовине миграције птица и релативно блага клима овог подручја и неприступачност људима
и изолованим подручјима кључни су фактори који су створили идеалне услове за успостављање многих врста фауне.

Verski turizam je veoma važan u Istočnoj Makedoniji i Trakiji i postoje brojni manastiri i crkve koje morate posetiti. Jedan od najznačajnijih verskih objekata je manastir Panagija Kosmosoteira (Bogorodica, Spasitelj sveta) koji obuhvata zid tvrđave (sa kulama i kapijom) i saborni hram (glavna crkva) u obliku krsta u kvadratu. Crkva sa dva stuba i pet kupola. Ikonografska dekoracija je veličanstveni primerak visokokvalitetnog slikarstva carigradske škole iz 12. veka. U zid jugoistočnog ugla ugrađen je ornament od gline koji predstavlja orla.

Glavni grad prefekture je moderan turistički grad sa mnogo hotela, bezbroj restorana, kafića i velikim trgovačkim centrom. Grad je udaljen samo 30 km od grčko-turske granice, 310 km od Soluna i dostupan je drumskim, vazdušnim i železničkim saobraćajem. Glavne atrakcije su plaža Svetionik, Katedrala Svetog Nikole i zgrada Akademije Zarifeia. Aleksandropolis je moderan grad koji posetiocima može da ponudi sve pogodnosti i ispuni sve njihove želje, privlačeći pažnju onih koji traže nove i kosmopolitske destinacije, a takođe je idealno mesto za porodični odmor.

Industrijski turizam je takođe jedan od aspekata ovog regiona Grčke. Muzej svile detaljno opisuje faze izrade i industrije svile. Muzej je smešten u neoklasičnoj zgradi iz 1886. godine, vili Kourtidi, koja se nalazi u centru Suflia koja je renovirana i otvorena u septembru 2008. U muzeju imate priliku da naučite istoriju puta prirodne svile od Kine do Evrope. Takođe prikazuje sve faze i stadijume predindustrijskog procesa uzgoja svilene bube (sukarstvo) i prerade svile, u društveno-ekonomskom kontekstu koji je region učinio važnim centrom svile u Grčkoj (kraj 19. – sredina 20. vek). Dokumentarac koji je ovde istaknut pomaže u povezivanju svilarstva i industrije svile sa specifičnim prostornim i vremenskim kontekstom.

Komotini je jedan od većih centara ovog regiona i nalazi se u severnoj centralnoj ravnici Trakije i ima populaciju od oko 70.000 stanovnika, dok dnevno grad opslužuje preko 100.000. stanovnika. To je glavni grad Rodopskog regiona, sa udaljenosti od grčko-turske granice 94 km, 22 km od grčko-bugarske granice, 242 km od Soluna. Univerzitet Demokrit u Trakiji, sa Komotinijem kao njegovom administrativnim centrom
trenutno ima oko 10.000 studenata. Ovaj grad je idealan za šetnju i vožnju biciklom, kroz pešačke delove
grada kao i razgranatom mrežom biciklističkih staza. Grad sa živahnim noćnim životom i ljubaznim stanovnicima, poznat po raznovrsnoj kuhinji, mirisnoj kafi, slatkim od sirupa, krofnama i jelima od leblebije.

Poznata po izvorima vode i filmskom festivalu, Drama je jedan od centara istočne Makedonije i Trakije. Ispod vrhova Falakroa, potoci, visoko drveće koje svojim krošnjama pravi senku nad centrom grada, miran tempo života u četvrtima i parkovima, gostoljubivi i ljubazni ljudi sačinjavaju sliku grada koji se nalazi u srcu prefekture i predstavlja polaznu tačku za izlete u okolini. Izabran je kao mesto nastanka neolitskog naselja Arkadiko južno od parka Svete Varvare. U antičko doba, jezgro naselja se nalazilo unutar vizantijskih zidina Drame. U rimsko doba, današnji grad je bio važna stanica putne mreže, u okviru prostrane kolonije Filipi. Osnovna komponenta karaktera područja je rasprostranjenost Dionisovog kulta. Bog radosti i vina poistovećen je sa regionom, žitelji ga obožavaju kao nigde u svetu i postoji odnos koji traje do danas, te je Drama i danas poznata kao mesto najboljeg noćnog provoda u severnoj Grčkoj.

Otkrijte Temišvar – Evropsku Prestonicu Kulture 2023.

kultura

Ako postoji grad usred Evrope u kome se svako može osećati kao kod kuće i gde lokalci dele i praktikuju svoju multikulturalnost i raznolikost – to je svakako Temišvar. Vekovima je ovaj rumunski grad u zapadnoj pokrajini Banat bio središte kultura i civilizacija – od Rumuna, Mađara do Srba i Nemaca. I svi oni dele zajednički interes, kulturu, nasleđe, muziku i gastronomiju. Svaka zajednica blista svojom svetlošću i bojom, ali svi zajedno – formiraju prelep mozaik multikulturalnosti koji može biti ideja, putokaz i cilj brojnim zemljama i zajednicama u Evropi i širom sveta. To je samo jedan od razloga zašto je Temišvar izabran za jednu od evropskih prestonica kulture 2023. Temišvar je, pored svoje raznolikosti, savršeno mesto za umetnike, kreativne mislioce, preduzetnike i međunarodne goste, jer svi oni mogu da pronađu svoj prostor u gradu i ostvare konekcije i zajednički rade.

Glavni grad istorijske pokrajine Banat, Temišvar je rezidencija okruga Temiš i kulturni i privredni centar zapadnog dela Rumunije. Sa više od 300.000 stanovnika, grad na reci Begej zadržao je reputaciju zapadnog, prekograničnog, mladog i preduzetničkog grada. Grad je izgrađen na drevnoj rimskoj tvrđavi, a prva dokumenta o gradu datiraju još iz 12. veka. Temišvar poseduje najveći broj starih baroknih zgrada u Rumuniji, koji se sastoji od urbanih celina četvrti Cetate, Josefin, Elisabetin i Fabrik. Raznovrsna arhitektura, uticaji bečkog baroka i mnoštvo parkova doneli su Temišvaru reputaciju „malog Beča” i „grad parkova”. To je multikulturalni grad, pod uticajem različitih etničkih zajednica, poput Nemaca, Mađara i Srba, ali i Bugara, Italijana, Grka i Roma. Takođe, pravoslavni vernici, katolici, Jevreji, protestanti, luterani, reformatori, muslimani i druge denominacije složno praktikuju svoju veru. U Temišvaru je značenje reči „tolerancija“ evoluiralo u „bratstvo“.

Tokom 2023. godine, hiljade kulturnih programa, izložbi, filmskih i pozorišnih festivala idealna su prilika za sve međunarodne turiste da otkriju Temišvar i Rumuniju. Moto ovogodišnje prestonice kulture – Temišvar 2023 je Zasvetli svojom svetlošću – Osvetli svoj grad! Jer svi mi možemo da osvetlimo grad zajedno sa svojom blistavom radoznalošću, ljubavlju prema umetnosti i poštovanjem različitosti, sa rešenošću da napravimo korak napred i zauzmemo stav za naše zajedničke evropske vrednosti. Ponekad velike promene počinju upravo na ulici. Temišvar je 1884. godine bio prvi grad u kontinentalnoj Evropi koji je imao električnu uličnu rasvetu. 1989. godine, varnice revolucije protiv Čaušeskuovog režima zapaljene su na ulicama Temišvara.

2023. još uvek nije gotova. Tokom novembra i decembra imate priliku da posetite brojne izložbe, filmske festivale, pozorišne predstave, ali i da probate domaću kulinarsku scenu, različite kafiće, restorane i posetite božićnu pijacu. Jedna od najvažnijih izložbi koju ne smete da propustite je izložba poznatog rumunskog vajara – Brankušija. Izložba „Brankuši: rumunski izvori i univerzalne perspektive“ nastoji da ilustruje posebnost umetnika koji je uspeo da stvori čiste forme, oslobođene svakog uticaja. Kroz dijalog koji uspostavlja sa materijom i koji mu omogućava da izvuče suštinu bića i predmeta, Brankuši prelazi sve geografske, istorijske, formalne i rodne granice, što mu obezbeđuje posebno mesto, ne vezujući ga ni za jednu umetničku struju.

Izložba će približiti javnosti različite faze Brankušijeve umetničke karijere: od dela nastalih pod uticajem obrazovanja u Bukureštu do suočavanja sa Rodenovom skulpturom i do njegove radikalne odluke da napusti modeliranje i usvoji metod direktnog mlevenja – koji označava njegov simbolički povratak primitivnim umetnostima i istovremeno otvara put ka modernosti. U dijalogu sa skulpturama biće izložen uzbudljiv i originalan izbor fotografija i fragmenata koje je umetnik snimio. Izložba će imati koristi od izuzetnih pozajmica Nacionalnog muzeja moderne umetnosti, Centra Pompidu u Parizu, Tejta u Londonu, Gugenhajm fondacije, Nacionalnog muzeja umetnosti u Bukureštu i Muzeja umetnosti u Krajovi, kao i privatnih kolekcija.

Ali pored skulpture 20. veka poznatog Brankušija, Temišvar je i mesto gde mladi, inovativni umetnici imaju priliku da zablistaju. Izložba Skulptura posle/posle skulpture je jedinstvena prilika da se sagleda šta je ideja i koncept umetnika, vajara u 21. veku. Na koliko načina nastavlja da postoji skulptura? Vekovima je skulptura bila poštovana kao spomenik, simbolična predstava koja ima za cilj da ovekoveči značajno mesto ili događaj u našoj svesti. Da li skulptura još uvek podržava validnost ove konvencije? Da li se i dalje pridržavaju granica unutar kojih se skulptura ranije doživljavala? Šta se dešava nakon što veliki modeli postignu svoje krajnje oblike izražavanja? Da li je rumunska skulptura i dalje relevantna u današnje vreme, prateći Brankušijevo iskustvo? Da bi se odgovorilo na ova pitanja, projekat „posle SKULPTURE / SKULPTURA posle“ nudi seriju izložbenih događaja u trajanju od sedam meseci, koji traju od 4. maja do 30. novembra 2023.

Tokom sedam meseci, projekat će takođe predstavljati gostujuće umetnike na privremenim izložbama kao što su Andreea Albani, Andrei Arion, Radu Comsa, Arantka Etcheverria, Camilia Filipov, Vlad Olariu, Bogdan Rata, Larisa Sitar i Lera Kelemen (kustosi Horasiu Lipot na izložbi AVOL – Odsutan bez službenog odsustva), kao i Terens Muskiva (kustosica Catinca Tabacaru). Pored toga, svoj rad će predstaviti umetnici performansa Aleks Mirućiju i Gabrijela Vanga.

Savremena umetnost i inkluzivnost različitih umetnika je nešto što je važno za ovogodišnju prestonicu kulture. Savremenost se danas sastoji od bezbroj simultanih načina postojanja, stvaranja, viđenja i uvažavanja istog sveta, društvenih i kulturnih pluraliteta. Pokušavamo da održimo korak sa Sadašnjošću koja postaje, u brzoj, nepredvidivoj, neprekidnoj evoluciji, neshvatljiva kao hiperobjekt. Živimo savremenost razlika, u svetu koji nas deli i polarizuje, u sistemu koji teži da nas stavi u konkurenciju, a ne kao deo kompozicije. Šta bi onda pojam kompozicije (još) mogao da znači danas? U savremenoj umetnosti, u društveno-političkoj dinamici, u našim ličnim životima? Ovde-i-sada u Komandi garnizona Temišvar, sa svojim istorijskim i arhitektonskim posebnostima, u „centru“ Temišvara, (privremeno) kulturnoj „prestonici“, kako može (međunarodna) izložba i izložbeni prostor, kao mesto zajedništva, postati presek ovih glavnih tema u umetnosti današnjice: imperativna potreba za kompozicijom/agregacijom zajednica/sličnosti i diferencijacija, za uključivanjem, saradnjom i nehijerarhijskim prihvatanjem, dekolonizacijom i decentracijom? Možemo li da vidimo sebe zajedno, u kompozicijama, inspirisane koegzistencijom tolikog mnoštva (i raznovrsnosti) medija/medijalnosti, pristupa, umetničkih, kustoskih i institucionalnih diskursa današnjih umetničkih svetova, gde se oni međusobno ne negiraju i ne poništavaju. ? Zamislimo sebe zajedno u antropo-/socio-političkim kompozicijama višestrukih narativa, u ljudsko-neljudskim kompozicijama, i pronađimo sopstvene individuacije u kompozicijama koegzistirajućih tempor(e)aliteta. Pojedinačni višeboj u Temišvaru – Evropskoj prestonici kulture 2023.

Pored galerija, muzeja i prostorija za ulične umetničke predstave, Temišvar je savršeno mesto za sve ljubitelje pozorišta jer će svi najbolji lokalni i regionalni reditelji imati vremena da zablistaju. Jedna od najboljih predstava srpskog reditelja Kokana Mladenovića – Ptice samo je primer kvaliteta koji Temišvar 2023. donosi svojoj publici. Izvedeno na mađarskom jeziku, sa rumunskim i engleskim naslovom „U Aristofanovim pticama“, dva iscrpljena čoveka, kojima je dosta života u beskrajnom ratnom vremenu, odlučuju da izgrade prvu utopiju u istoriji umetnosti. 2500 godina kasnije, mi sada živimo u ratu kome se čini da nema kraja, samo menja oblik i geografsku teritoriju, umorni smo, poraženi i sanjamo svoju utopiju. Šta će se desiti? Da li je moguće izgraditi svet u kome su svi jednaki, gde nema rata, nema borbi? Ako je tako, zašto to ne bismo mogli da ostvarimo?”

Film je važan za Rumuniju i balkanske kulture. Većina filmova Balkanskog filmskog i kulturnog festivala TAIFAS su koprodukcije. Balkanski filmski i kulturni festival TAIFAS imaće svoje prvo izdanje – „Novi počeci“, 5-12. novembra 2023. godine, u Temišvaru – u godini kada grad nosi titulu Evropske prestonice kulture. TAIFAS je priča o ljudima, mestima i vezama, o zajedničkim istorijama, o bolovima i zadovoljstvima. Festival približava umetničke filmove publici, povezuje različite zajednice i podržava novu generaciju filmskih stvaralaca.

Publika može pogledati 14 najnovijih balkanskih produkcija godine, premijerno prikazanih u Rumuniji, nagrađenih na prestižnim festivalima kao što su filmski festival u Kanu, Berlinale, Geteborg filmski festival, Talinske crne noći, Pulski filmski festival, Međunarodni filmski festival u Sarajevu i međunarodni filmski festival u Solunu.